Milena Pješčić – Bez promena ne postoji napredak

Kontinuirana analiza poslovnog okruženja, procena rizika i spremnost na upravljanje promenama, danas više nisu stvar opredeljenja već potreba koja ima direktan uticaj na uspešnost poslovanja. Svoje viđenje i iskustvo vezano za ove procese, ali i druge izazove sa kojima se kao profesionalci suočavamo, sa nama je podelila Milena Pješčić, direktor nabavke i logistike u kompaniji Galenika

Trenutne okolnosti uzrokovale su promene u načinu na koji pristupamo oblasti logistike. Kako biste ih opisali u opštem smislu? Možemo li reći da smo se prilagodili?

Mislim da smo tek u ovoj godini postali svesni promena koje su usledile i da se sada na njih navikavamo i prihvatamo ih. Efekti pandemije su se najpre i osetili u logistici, kao okosnici globalnog lanca snabdevanja. Sa druge strane, logistička branša je najbrže odreagovala i slobodno mogu reći, najbrže se i prilagodila novonastalim okolnostima.

Pandemija nam je ukazala na slabe tačke globalnog lanca snabdevanja kao i na to koliko su oni zaista ranjivi kada su poremećaji ovog tipa u pitanju. Okolnosti koje je uzrokovao Covid-19 zahtevale su hitnu reakciju menadžmenta kompanija, bilo da im je logistika primarni biznis ili ne, kao i hitno donošenje važnih poslovnih odluka. Ishod, međutim, nije bio jednak za sve. Za mnoge logističke kompanije pandemija je značila totalni kolaps biznisa, dok su neke doživele strahoviti rast. Mnoge se još uvek bore da održe stabilnost i u novim tržišnim uslovima zadrže konkurentnost i profitabilnost.

Smatram da je najznačajnija „lekcija“ koju smo naučili tokom proteklog perioda, kako za logističare, tako i sve one čije poslovanje zavisi od globalnog snabdevanja, to da neizostavan deo svakog biznisa mora biti ozbiljna analiza i kontinuirano praćenje i upravljanje poslovnim rizicima.

Savremene tehnologije su postale sastavni deo svakog poslovanja. Digitalna transformacija zahvatila je, već godinama unazad, ne samo velike kompanije već i mala i srednja preduzeća.

Da li su opisane promene trajne, ili ćemo se nakon izlaska iz globalne pandemije vratiti na pređašnje stanje? Da li je nova normalnost kratkotrajni termin ili kontekst u kome ćemo tek razvijati neke nove procese?

Prevazilaženje svake krizne situacije povlači za sobom određene promene i sazrevanja u datim okolnostima. Povratka na modele poslovanja pre pandemije neće biti, to je sasvim sigurno. Nova normalnost je već neko vreme naša realnost i samo je pitanje koliko smo, u već pomenutom prilagođavanju promenama, agilni i fleksibilni da iste prihvatimo.

Koliko nam savremena tehnologija olakšava planiranje i upravljanje procesima nabavke i skladištenja? Čovek je i dalje donosilac odluke, ali da li se njegova uloga menja sa dolaskom sve naprednijih i inovativnijih alata?

Savremene tehnologije su postale sastavni deo svakog poslovanja. Digitalna transformacija zahvatila je, već godinama unazad, ne samo velike kompanije već i mala i srednja preduzeća.

Konkurentska prednost na tržištu u velikoj meri zavisi od efikasnosti upravljanja lancima snabdevanja, gde planiranje i upravljanje zalihama, kao i kontrola troškova, imaju značajno mesto. Sve to nije moguće bez adekvatnih alata, bilo da je u pitanju automatizacija procesa ili sistemi za podršku u planiranju i odlučivanju. ERP, WMS, IoT, blockchain, machine learning i AI, su samo neka od opšteprihvaćenih modernih rešenja koja su već uveliko našla primenu i na našem tržištu. Pored podrške procesima optimizacije i automatizacije, ovi alati značajno doprinose vidljivosti i transparentnosti procesa, brzoj i preciznijoj obradi podataka, otkrivanju anomalija i nepravilnosti u procesima, itd.

Trend je jasan, savremene tehnologije u lancima snabdevanja u izvesnom domenu menjaju čoveka – kada se radi o operacijama u skladištu, upravljanju podacima, naprednoj analitici i slično. Međutim, čovek će i dalje ostati ključna karika u procesu odlučivanja, kao i u osmišljavanju novih, modernih poslovnih rešenja.

Sa kojim izazovima se najčešće suočavate u vašoj profesionalnoj svakodnevnici? Šta je to što možemo da unapredimo u oblasti lanca snabdevanja, bez obzira na industriju iz koje dolazimo?

Karakteristično je da sam nakon više od petnaest godina rada u jednoj, napravila preokret u karijeri i donela odluku da se oprobam u drugoj industriji. S obzirom na potpuno novi portflio proizvoda kao i marketing i prodajni koncept koji se u značajnoj meri razlikovao u odnosu na prethodnu industriju, očekivala sam da postoje značajne razlike i u domenu lanca snabdevanja. Međutim, vrlo brzo sam uočila da je metodologija upravljanja lancima snabdevanja univerzalno znanje i veština koju možete da primenjujete i jednako razvijate u naočigled vrlo različitim industrijama. U tom smislu izazovi koji su usledili sa stanovišta procesa, nisu se umnogome razlikovali od izazova sa kojima sam se susretala tokom ranije karijere.

Ja volim promene i uživam u njima. Bez promena ne postoji napredak, kako na ličnom tako i na profesionalnom planu. Sa druge strane, otpor prema promenama je sastavni deo naše prirode i donekle svojstven svim ljudima. Samim tim, najveći izazov sa kojim sam se susretala jeste upravo upravljanje promenama, što je samo po sebi vrlo kompleksan i zahtevan proces. Menadžeri, kao nosioci ovih procesa, pre svega moraju da postave jasne ciljeve i definišu strategiju komunikacije u procesu transformacije, kao i da konstantno vode računa o podizanju svesti i usmeravanju pažnje svih zaposlenih na rezultate koje promene treba da donesu. Ovo ponekad zna da bude iscrpljujuće i stresno, ali vera u rezultat koji promena donosi svakako čini da se izazovi prevaziđu.

Kako biste ocenili razvijenost umrežavanja i aktivne razmene znanja u našoj zemlji i regionu? Treba li raditi na unapređenju i na koji način SUPLS može doprineti tome?

U zemlji i okruženju postoji nekoliko profesionalnih privrednih udruženja. Ove organizacije se uglavnom okupljaju oko određene teme ili interesovanja, a čine ih članovi koji su eksperti u datoj oblasti. One funkcionišu uglavnom samostalno i mislim da su integracija i saradnja na nivou Srbije, ali i regiona neophodne. Poslovno povezivanje, kao i razmena znanja i iskustva, neophodni su za svakog profesionalca, tako da sva ova udruženja nesumnjivo kreiraju dodatnu vrednost svojim postojanjem i radom.

Od pre nekoliko godina član sam Srpskog udruženja profesionalaca u lancu snabdevanja. SUPLS me je pre svega privukao zahvaljujući svojim ciljevima i vrednostima. Iako su osnivači i članovi udruženja uglavnom profesionalci iz uspešnih domaćih kompanija i lideri u ovoj oblasti, u SUPLS-u je svaki profesionalac, da ne kažem karika, dobrodošao, bez obzira na funkciju koju obavlja.

SUPLS je jedno od retkih udruženja koje od samog početka radi na aktivnoj saradnji sa sličnim organizacijama u regionu, a kako se članstvo širi i mnoge kolege preuzimaju internacionalne odgovornosti i pozicije, te na taj način i udruženje dobija svoj internacionalni pasoš.

Od ove godine se aktivnije bavimo i saradnjom sa državnim institucijama, gde nam je osnovni cilj doprinos ne samo određenim kompanijama i industrijama, već ukupnom poslovnom okruženju – pre svega u domenu lanca snabdevanja. Sa druge strane, saradnja i povezanost obrazovnih institucija i privrede nosi izuzetan značaj, jer omogućuje da teorija i praksa idu u korak jedna sa drugom, što je takođe jedna od tema kojom će se udruženje aktivno baviti.